Kome je namijenjen projekt „Prostor susreta”?

Projekt „Prostor susreta – Program podrške djeci i obiteljima” namijenjen je djeci i mladima s teškoćama u razvoju do 18 godina te njihovim roditeljima, udomiteljima, skrbnicima i drugim osobama koje aktivno sudjeluju u skrbi o djetetu.

Kada roditelji pročitaju izraz „dijete s teškoćama”, možda u njemu neće odmah prepoznati svoje dijete. Često se pomisli na dijete s utvrđenim invaliditetom, određenom dijagnozom ili teškoćama koje su jasno vidljive okolini.

Potreba za dodatnom podrškom može se, međutim, pokazivati na mnogo različitih načina – u kretanju, govoru i komunikaciji, učenju, pažnji, osjetilnim potrebama ili samostalnosti. Može se vidjeti i u djetetovu samopouzdanju, emocionalnim reakcijama, odnosima s vršnjacima i uključivanju u svakodnevne aktivnosti.

Upravo na takve različite potrebe djece i njihovih obitelji odgovara projekt „Prostor susreta”, kroz rad psihologinje, edukacijske rehabilitatorice i fizioterapeuta.

Kako se teškoće mogu pokazivati?

Svako je dijete različito. Neka će djeca trebati podršku u jednom području, dok će se kod druge djece potrebe međusobno povezivati.

Roditelji mogu primijetiti da dijete:

• teže održava ravnotežu i koordinira pokrete, nesigurno se kreće ili izbjegava tjelesne aktivnosti
• ima teškoća pri crtanju, pisanju, rezanju, odijevanju, hranjenju ili drugim svakodnevnim aktivnostima
• teško podnosi buku, gužvu, dodir, određenu odjeću, hranu ili druge osjetilne podražaje
• sporije razvija govor ili teško izražava svoje potrebe, osjećaje i doživljaje
• treba više vremena, ponavljanja, slika, gesta ili jasnijih uputa kako bi razumjelo i komuniciralo
• sporije usvaja nove vještine ili teško započinje, organizira i dovršava zadatak
• teško održava pažnju ili primjenjuje naučeno u novoj situaciji
• ima vrlo malo samopouzdanja, izbjegava nove zadatke ili unaprijed odustaje jer očekuje neuspjeh
• povlači se među vršnjacima, teško se uključuje u igru i razgovor ili se teško zauzima za sebe
• burno reagira kada mu je teško, dugo ostaje uznemireno ili teško podnosi promjene.

Ovi primjeri nisu popis prema kojem roditelji trebaju sami svrstati dijete. Oni pokazuju koliko različito mogu izgledati potrebe za dodatnom podrškom i koliko mogu utjecati na učenje, odnose, samostalnost i svakodnevni život.

Svako dijete ima svoj put

Program je oblikovan tako da podrška polazi od konkretnog djeteta, njegovih potreba, snaga i životnih okolnosti.

Nakon upoznavanja djeteta i razgovora s roditeljima dogovara se podrška koja mu u tom trenutku može najviše koristiti. Nekom će djetetu najviše odgovarati rad s psihologinjom, drugom podrška edukacijske rehabilitatorice ili fizioterapeuta, a nekom povezivanje više oblika podrške.

Kroz individualni program „Moj put” stručni rad može biti usmjeren na motorički, senzorički, komunikacijski, kognitivni ili emocionalni razvoj, samostalnost, mentalno zdravlje i socijalne odnose. Način rada prilagođava se djetetovu tempu i promjenama u njegovim potrebama.

Cilj nije svima ponuditi isto, nego svakom djetetu omogućiti njegov put prema većoj sigurnosti, samostalnosti, uključenosti i razvoju vlastitih mogućnosti.

Podrška djetetu i cijeloj obitelji

Razvojne potrebe djeteta odražavaju se na cijelu obitelj. Roditelji svakodnevno pokušavaju razumjeti djetetove reakcije, donose brojne odluke i traže načine kako mu pomoći.

Zato „Prostor susreta” obuhvaća različite oblike podrške roditeljima i obitelji: individualno roditeljsko savjetovanje, edukativne radionice i grupe podrške te zajedničke aktivnosti djece i roditelja.

Roditelji tako dobivaju prostor za svoja pitanja, iskustva i izazove, ali i priliku da zajedno sa stručnim timom bolje razumiju potrebe djeteta i pronađu postupke koji su izvedivi u njihovoj svakodnevici.

Njihovo poznavanje djeteta, iskustva i opažanja važan su dio planiranja podrške. Roditelji nisu samo pratnja djetetu, nego ravnopravni sudionici programa.

Dokumentacija za uključivanje

Za uključivanje u projekt potrebna je dokumentacija iz koje je vidljivo da mu treba dodatna podrška za učenje i razvoj. To može biti nalaz ili rješenje nadležnog tijela, potvrda o upisu u Registar osoba s invaliditetom, potvrda liječnika, mišljenje stručnjaka ili odgojno obrazovne ustanove, te druga odgovarajuća dokumentacija.

Inicijalni razgovor služi upoznavanju djeteta i obitelji, razumijevanju njihovih potreba i dogovoru o podršci koju projekt može pružiti.

Prepoznajete li svoje dijete?

Roditelji ne trebaju unaprijed znati kojoj „kategoriji” pripada djetetova teškoća niti koji bi mu stručnjak mogao pomoći.

Ako u opisanim situacijama prepoznajete svoje dijete ili imate dokumentaciju koja upućuje na potrebu za dodatnom podrškom, ispunite prijavni obrazac. Stručni tim projekta „Prostor susreta” razgovarat će s vama o potrebama djeteta i obitelji te mogućnostima uključivanja u besplatne projektne aktivnosti.