Svibanj je Mjesec svjesnosti o mentalnom zdravlju. I ove godine zastajemo — ne da bismo nabrojali savjete, nego da bismo se prisjetili nečeg osnovnog.
Mentalno zdravlje nije stanje trajne sreće niti odsutnost teških dana. To je sposobnost da se suočimo s izazovima, pronađemo ravnotežu i ostanemo u kontaktu sa sobom i drugima — čak i kada nije lako.
Za osobe s invaliditetom, starije osobe te osobe oboljele od kroničnih i malignih bolesti, ta ravnoteža nosi dodatne slojeve. Fizički izazovi, ovisnost o podršci, socijalna izolacija, barijere u pristupu uslugama — sve to ostavlja trag. I to je važno imenovati. Jer prepoznavanje je prvi korak, a ne teret koji treba sakriti.
Što sačinjava vaš dobar dan?
Ne u smislu savršenog dana — nego onog dovoljno dobrog. Što vas ispunjava? Što vas smiruje? Gdje se osjećate bolje? Kava, glazba, kretanje, tišina, neko drago lice — nije važno što je, važno je da postoji i da ga znate nazvati imenom. Ponekad tek kad to izgovorimo naglas ili podijelimo s nekim, shvatimo koliko toga zapravo imamo.
A imamo — više nego što mislimo. Ovo je posebno važno osvijestiti za one koji svakodnevno nose teže terete. Upravo kod njih resursi često ostaju neprepoznati — ne zato što ih nema, nego zato što se nikad nisu imali prilike zaustaviti i imenovati ih. Jer kad je energija usmjerena na svladavanje prepreka, za osvještavanje onoga što nas puni često ne ostaje prostora.
Istraživanja pokazuju da su ljudi koji svjesno prepoznaju vlastite izvore ugode i oporavka otporniji u teškim trenucima — ne zato što ih izazovi manje pogađaju, nego zato što znaju kamo se okrenuti kada ih pogode. To je razlika između čekanja da bude loše i postupnog građenja onoga što nas podiže.
Svjesnost o tome što nam puni baterije nije sitnica. To je vještina koja se može razvijati — u svakoj dobi, u različitim okolnostima.
Tko je uz Vas?
Socijalna podrška jedan je od najsnažnijih zaštitnih faktora za mentalno zdravlje koji poznajemo. Nije to isto što i imati puno prijatelja ili biti okružen ljudima. To je nešto konkretnije: jedna osoba kojoj se možemo javiti bez da se pitamo hoćemo li ju opteretiti. Netko s kim možemo podijeliti kako kako nam je.
Upravo tu mnogi zapnu — a posebno oni koji već nose dodatni teret svakodnevnih izazova. Uvjerenje da smo previše, da uzimamo previše prostora, da bi trebali biti snažniji — to nije istina, ali jest teret koji mnogi nose u tišini. Istraživanja pokazuju da ljudi sustavno precjenjuju koliko će drugi doživjeti njihov poziv kao teret — i podcjenjuju koliko će ga doživjeti kao povjerenje. Ako imate nekoga uz koga se osjećate sigurno — ne čekajte krizu da mu se javite. Ponekad je dovoljan jedan poziv, jedna poruka, jedan razgovor. Tražiti podršku nije slabost. Najčešće je to upravo ono što nam treba.
Podrška mora biti dostupna — stvarno, a ne samo načelno
Pravo na mentalno zdravlje pripada svima — ali vrijedi samo onoliko koliko je podrška stvarno dostupna. U manjim sredinama stručna podrška teško je dostupna, a stigma koja okružuje mentalno zdravlje još uvijek tjera mnoge da šute. Sustav koji ne prepoznaje specifične potrebe svojih korisnika nije neutralan — on aktivno otežava pristup onome na što svaki čovjek ima pravo.
U Udruzi osoba s invaliditetom Grubišno Polje upravo to nastojimo mijenjati — iznutra i svakodnevno. Kroz različite aktivnosti i programe za članove i korisnike stvaramo prostor u kojem je razgovor moguć, podrška dostupna i nitko ne mora čekati da bude dovoljno teško da potraži pomoć. Jer dobri dani ne nastaju sami od sebe — grade se, korak po korak, s pravim ljudima uz sebe.
