Djeca s teškoćama i njihove obitelji u središtu podrške
Pri oblačenju dijete se ukoči i odmiče. Odrasla osoba žuri: vrijeme je za vrtić, prijevoz čeka, dan je već ispunjen obvezama. Možemo nastaviti oblačiti dijete pokušavajući što prije završiti. Možemo i zastati: smeta li mu dodir, odjeća, položaj ili brzina kojom mu pomažemo?
Takvi trenuci pripadaju svakodnevici mnogih obitelji i stručnjaka. U njima se, uz brigu o djetetu, otvaraju pitanja njegova dostojanstva, sigurnosti i mogućnosti sudjelovanja.
Dijete ne mora znati objasniti što mu smeta da bismo njegovu nelagodu shvatili ozbiljno. Njegova prava ne ovise o govoru, razumijevanju simbola ni sposobnosti samostalnog izbora.
Zašto djeca s teškoćama trebaju posebnu pozornost u zaštiti od nasilja?
Djeca s teškoćama imaju ista prava kao sva druga djeca, ali mogu nailaziti na više prepreka u njihovu ostvarivanju. Prema UNICEF-u, djeca s teškoćama izložena su povećanom riziku od nasilja, zlostavljanja i zanemarivanja, zbog čega je važno osigurati dostupne i uključive sustave zaštite.
Nekoj je djeci potrebna pomoć pri hranjenju, kretanju, odijevanju ili osobnoj higijeni. Neka teško prepoznaju neprimjereno postupanje, ne mogu se udaljiti ili nemaju dostupan način da nekome prenesu što im se dogodilo. Njihove reakcije odrasli ponekad pripisuju teškoćama, bez dodatnog istraživanja okolnosti.
Zato zaštita ne može počivati samo na tome da dijete nauči reći „ne”, prepoznati opasnost ili zatražiti pomoć. Te vještine razvijamo u skladu s njegovim mogućnostima, a odgovornost za sigurnost ostaje na odraslima i ustanovama.
Primijetiti dijete znači biti spreman provjeriti svoje pretpostavke
Dijete može pokazivati nelagodu odmicanjem, napetošću tijela, plačem, promjenom izraza lica ili povlačenjem. Ponekad odrasli primijete promjene u spavanju, igri, hranjenju ili odnosu prema određenoj osobi i prostoru.
Takve promjene mogu imati različite uzroke: bol, umor, bolest, senzorno opterećenje, promjenu rutine ili uznemirujuće iskustvo. Nijedan znak sam za sebe nije dokaz nasilja, ali zabrinutost ne treba odbaciti uz objašnjenje „to je zbog dijagnoze”.
Pomaže razlikovati opažanje od tumačenja. „Dijete se odmaknulo i pokrilo uši kada smo uključili glazbu” opisuje što smo vidjeli. „Ne želi biti s drugima” već je naš zaključak. Precizno opažanje otvara više mogućnosti za razumijevanje i prilagodbu.
Roditelji, odgojitelji, učitelji, pomoćnici i stručnjaci mogu usporediti zapažanja: kada se promjena javlja, što joj prethodi i što djetetu pomaže. Ako postoje razlozi za sumnju na nasilje, takvo praćenje ne smije odgoditi zaštitu i prijavu.
Moja prava ne ovise o riječima
Obraćati se izravno djetetu, najaviti što slijedi i ostaviti mu vrijeme za reakciju važni su načini uvažavanja. UNICEF-ove smjernice za komunikaciju s djecom s teškoćama naglašavaju strpljenje, izbjegavanje pretpostavki i osiguravanje podrške potrebne za sporazumijevanje.
U praksi to znači:
- govoriti djetetu, uključujući ga u razgovor koji se tiče njega;
- koristiti kratke najave, predmete, geste ili slike kada su mu razumljivi;
- dati mu dovoljno vremena, bez nizanja pitanja i zahtjeva;
- upoznavati njegove individualne reakcije i načine izražavanja;
- omogućiti odgovarajuću komunikacijsku podršku uz stručnu procjenu.
Neka djeca još ne mogu pouzdano koristiti ni govor ni geste ni slike. Njima su jednako potrebni predvidljivost, pažljiv pristup i odrasli koji provjeravaju svoje razumijevanje. Pritom nije svaka reakcija namjerna poruka, ali svaka može biti važna informacija o djetetovu stanju.
Pomoć koja čuva dostojanstvo i granice
Pomoć pri osobnoj njezi može biti nužna i vrlo neposredna. Upravo zato važno je kako je pružamo.
Prije dodira možemo najaviti: „Sada ću ti pomoći obući rukav.” Možemo usporiti, ponuditi stabilniji položaj, osigurati privatnost i uključiti dijete u dio postupka koji mu je dostupan. Izostanak otpora ne znači nužno da je djetetu ugodno.
Poštovanje granica ne znači odustajanje od nužne njege, liječenja ili zaštite. Znači objasniti koliko je moguće, tražiti manje opterećujući način, omogućiti predah kada je izvediv i izbjegavati nepotrebnu prisilu. Ako postupak redovito izaziva snažnu uznemirenost, potrebno je s odgovarajućim stručnjakom razmotriti moguće uzroke i način provedbe.
Ne moram znati reći „ne” da bi moje granice bile važne.
Jasne granice bez ponižavanja i zastrašivanja
Djeci su potrebni sigurni odrasli koji postavljaju granice i pomažu im nositi se s frustracijom. Udaranje, prijetnje, ismijavanje i posramljivanje nisu prihvatljivi načini usmjeravanja ponašanja.
Kada dijete udara, baca predmete ili se izlaže opasnosti, odrasla osoba treba zaštititi njega i druge. Pomažu kratke, jasne poruke, smanjenje podražaja i zahtjeva te podrška smirivanju. Objašnjavanje i uvježbavanje drugih načina reagiranja lakše je kada se dijete smiri.
Korisno je pitati: razumije li dijete zahtjev, može li ga trenutačno izvršiti, boli li ga nešto i ima li dostupan način tražiti pomoć ili stanku? Razumijevanje okolnosti pomaže nam odabrati djelotvorniji i dostojanstveniji odgovor.
Sudjelovanje počinje prilagodbom okoline
Pravo na igru, učenje i odnose ostvaruje se kada dijete ima stvarnu mogućnost uključivanja. Sama prisutnost u prostoriji nije dovoljna.
Djetetu s motoričkim teškoćama igračka treba biti nadohvat ruke. Djetetu koje teško podnosi buku možda je potreban mirniji prostor ili manja skupina. Nekome treba više vremena, jednostavniji materijal ili odrasla osoba koja olakšava zajedničku igru.
Izbor između dviju ponuđenih aktivnosti može biti koristan djetetu koje takav izbor razumije. Za drugo dijete sudjelovanje može započeti istraživanjem jednog predmeta uz pažljivo praćenje interesa, ugode i zamora.
Za roditelje i stručnjake važno je zajedničko pitanje: što možemo promijeniti u prostoru, tempu, materijalima ili vlastitom pristupu da bi ovo iskustvo bilo dostupnije djetetu?
Podrška obitelji dio je podrške djetetu
Obitelji mogu usklađivati brojne preglede, terapije, prijevoz, posao i potrebe drugih članova kućanstva. Uz brigu za dijete, roditeljima su potrebni odmor, razumljive informacije, praktična pomoć i prostor za vlastite osjećaje.
Podrška ne bi trebala završiti novim popisom zadataka. Ponekad je korisnije zajedno odabrati jednu izvedivu promjenu, uskladiti preporuke različitih stručnjaka ili pomoći obitelji da dođe do potrebne usluge. Pažnju zaslužuju i braća i sestre, njihove potrebe i mogućnost da budu djeca.
I stručnjacima su potrebni suradnja, jasni postupci i mogućnost savjetovanja kada su situacije zahtjevne. Podjela odgovornosti i pravodobno traženje pomoći važni su dijelovi kvalitetne skrbi.
Kada posumnjamo na nasilje
Ako dijete govori o uznemirujućem iskustvu, ostanimo mirni, saslušajmo ga i jasno recimo da nije krivo. Ne sugerirajmo odgovore i ne tražimo da više puta prepričava događaj. Ne obećavajmo tajnost; objasnimo, na njemu dostupan način, da ćemo uključiti osobe koje mu mogu pomoći. Zabilježimo opažanja i njegove spontane riječi što vjernije, odvojeno od svojih zaključaka. Više o slušanju djeteta, bilježenju zabrinutosti i reagiranju na otkrivanje zlostavljanja donose smjernice NSPCC-a.
Ako dijete ne govori, ne trebamo čekati verbalnu potvrdu da bismo prijavili opravdanu sumnju. Naša je zadaća prenijeti zabrinutost i činjenice koje poznajemo; istraživanje provode nadležne službe.
U neposrednoj opasnosti odmah nazovite policiju na 192. Sumnju na zlostavljanje možete prijaviti dolaskom u policijsku postaju ili putem MUP-ova sustava Red Button, kojem možete pristupiti gumbom u nastavku. Mrežnu prijavu možete podnijeti i anonimno. Zaposleni u ustanovama postupaju i prema primjenjivim protokolima zaštite djece.
Prostor susreta: podrška djeci i obiteljima
U Prostoru susreta kroz stručnu podršku djeci, roditeljsko savjetovanje i zajedničku igru nastojimo jačati razumijevanje djetetovih potreba, podržavajuće odnose i dostupnost pomoći. Time pridonosimo uvjetima za sigurnije odrastanje i ostvarivanje dječjih prava.
Tekst je nastao povodom Svjetskog dana prevencije zlostavljanja djece, 19. studenoga, i Svjetskog dana djeteta, 20. studenoga. Povezujemo ih kroz svakodnevnu odgovornost odraslih: štititi djecu od nasilja i stvarati uvjete u kojima mogu ostvarivati svoja prava.
Izvori i dodatno čitanje
- UNICEF. Children with disabilities.
- UNICEF. Tips on communicating with children with disabilities.
- NSPCC Learning. Recognising and responding to child abuse and neglect.
- Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske. Online prijava zlostavljanja djeteta – Red Button.

Sadržaj ove objave isključiva je odgovornost Udruge osoba s invaliditetom Grubišno Polje. Izneseni stavovi i mišljenja samo su autorova i ne odražavaju nužno službena stajališta Europske unije ili Europske komisije. Ni Europska unija ni Europska komisija ne mogu se smatrati odgovornima za njih.






