U okviru projekta PROSTOR SUSRETA – program podrške djeci i obiteljima, fizioterapija je važan dio stručne i dostupne podrške djeci s teškoćama u razvoju i njihovim obiteljima.
Povodom Svjetskog dana fizioterapije, 8. rujna, želimo približiti važnost fizioterapije u radu s djecom i mladima s teškoćama u razvoju i različitim neurološkim stanjima.
Kada govorimo o fizioterapiji, često prvo pomislimo na vježbe, oporavak nakon ozljede ili smanjenje boli. Međutim, u radu s djecom fizioterapija ima puno širu ulogu. Ona je usmjerena na razvoj i očuvanje motoričkih sposobnosti, poticanje samostalnosti, sudjelovanje u svakodnevnim aktivnostima te stvaranje mogućnosti da svako dijete bude što aktivniji sudionik vlastitog života.
Rad s djecom i mladima do 18 godina, među kojima su djeca s cerebralnom paralizom, intelektualnim teškoćama, poremećajima motorike i različitim neurološkim bolestima, zahtijeva individualan pristup. Svako dijete je drugačije, pa se i fizioterapijski pristup treba prilagoditi njegovim sposobnostima, potrebama i ciljevima.
Od procjene do individualnog pristupa
Fizioterapijski rad započinje procjenom. Procjenjuju se motoričke, koordinacijske i senzomotorne funkcije djeteta kako bi se dobila što jasnija slika njegovih sposobnosti, potreba i područja na kojima je moguće dodatno raditi.
Na temelju procjene osmišljavaju se i provode individualne fizioterapijske intervencije.
To znači da cilj nije samo „odraditi vježbe”, nego pronaći aktivnosti koje imaju smisla za konkretno dijete.
Za jedno dijete to može značiti rad na ravnoteži i koordinaciji, za drugo poticanje pravilnijeg obrasca kretanja, za treće održavanje pokretljivosti, a za četvrto razvoj vještina koje će mu omogućiti veću samostalnost u svakodnevnom životu.
Pokret kroz igru, druženje i zajedništvo
Fizioterapija ne mora biti samo individualna. Važan dio rada čine i grupne fizioterapijske i pokretne aktivnosti.
Kroz grupne aktivnosti djeca imaju priliku razvijati motoričke sposobnosti, ali istovremeno učiti kroz igru, družiti se i biti dio grupe. Upravo tu fizioterapija prelazi granice klasične terapije.
Fizioterapeut sudjeluje i u integrativnim razvojnim radionicama, obiteljskim sportskim susretima i inkluzivnim radionicama, gdje se pokret povezuje s igrom, druženjem, obitelji i uključivanjem u zajednicu.
Cilj nije samo da dijete bude fizički aktivnije – cilj je da mu fizička aktivnost otvori više mogućnosti za sudjelovanje.
Važni su i roditelji
Podrška djetetu ne završava nakon terapije. Roditelji su važan dio procesa, zbog čega fizioterapeut sudjeluje i u programu namijenjenom roditeljima te u izradi edukativnih materijala. Roditeljima je važno pružiti razumljive i praktične informacije o tome kako poticati kretanje i motorički razvoj djeteta u svakodnevnom okruženju.
Jer najbolji rezultati često nastaju onda kada ono što dijete uči tijekom terapije može primijeniti i kod kuće, u igri, u školi, na igralištu ili u drugim svakodnevnim situacijama.
Fizioterapija je timski rad
Rad s djecom s razvojnim i neurološkim teškoćama ne može se promatrati samo iz jedne perspektive. Važna je suradnja fizioterapeuta s drugim članovima multidisciplinarnog tima. Razmjena iskustava, praćenje napretka i zajedničko planiranje omogućuju da podrška djetetu bude što cjelovitija.
Fizioterapeut pritom vodi stručnu dokumentaciju, kontinuirano prati napredak korisnika i sudjeluje u evaluaciji provedenih aktivnosti. Tjedni, mjesečni i kvartalni koordinacijski sastanci omogućuju da se iskustva iz svakodnevnog rada razmijene, analiziraju i pretoče u konkretne prijedloge za unapređenje kvalitete pruženih usluga i daljnje prilagođavanje aktivnosti potrebama korisnika.
Više od pokreta
Fizioterapija u radu s djecom nije samo pitanje mišića, zglobova i motoričkih sposobnosti.
Pokret je mogućnost.
Mogućnost da dijete sudjeluje u igri.
Da se uključi u sportsku aktivnost.
Da bude s vršnjacima.
Da razvija svoju samostalnost.
Da sudjeluje u obiteljskim aktivnostima.
Da napravi nešto za što jučer možda još nije bilo spremno.
Zato je svaki pomak važan.
U okviru projekta PROSTOR SUSRETA, fizioterapija je dio šireg pristupa koji nastoji djeci i njihovim obiteljima pružiti stručnu, dostupnu i poticajnu podršku.
A u središtu svega nije dijagnoza. U središtu je dijete – njegove mogućnosti, njegovi ciljevi i njegov potencijal.
Na Svjetski dan fizioterapije zato podsjećamo koliko je važna profesija koja pomaže ljudima da se kreću, razvijaju i sudjeluju.
Jer ponekad je jedan mali pokret samo pokret.
A ponekad je upravo taj pokret – veliki korak prema većoj samostalnosti i kvalitetnijem životu.
Piše: Matija Prvonožac, bacc. physioth.

Sadržaj ove objave isključiva je odgovornost Udruge osoba s invaliditetom Grubišno Polje. Izneseni stavovi i mišljenja samo su autorovi i ne odražavaju nužno službena stajališta Europske unije ili Europske komisije. Ni Europska unija ni Europska komisija ne mogu se smatrati odgovornima za njih.






